utorak, 29.01.2008.

Tebe nema. Sjedim doma u svojoj sobi. Zatvoren u tami. Tami svoje sobe i svoje nutrine. Nema nikoga. Ja sam samcat. Na svojem krevetu. Kao netko tko ne pripada na ovaj svijet. Vrata mi se udaljavaju, ne daju mi da izađem iz sobe, a nitko ne može ni ući. Samo jedna osoba ima ključ ovih vrata i moje duše, ali te osobe nema


Ona je daleko i pitanje je kad će otvoriti ta vrata i pustiti svjetlost u sobu i u moju dušu. Trenutno je tamna soba moj dom. Dom u kojem patim od nesanice i tjeskobe. Kako da izađem iz njega kad nema izlaza? Vani je onaj okrutan svijet u koji nitko ne želi izaći. Svi ga se boje. Svi se boje okrutnosti ljudi koji su tamo. Kao nekakva nepoznanica. Također bojim se izaći van bez sigurnosti, ali sigurnosti trenutno nema. Ona je daleko. Predaleko. Kad će doći, pitam se svakih pet minuta i čeznem za njom. Ali nje nema. Sve je mračnija ova soba. Unatoč otvorenom prozoru svjetlost ne ulazi u nju.

Konačno, pojavi se tračak nade da izađeš i ti iskoristiš tu priliku da izađeš i nadaš se da će se pojaviti svjetlost. Ali vani nema te svjetlosti. Ista tmina kao i u sobi. Sve je tmurno. I osjećaš se nesigurno, nesigurno u sebe i svijet koji te okružuje. Bojiš se svega. Ali to je okrutnost svijeta. Ništa više nije sigurno. Sve te može preplašiti i onda kad te vanjski svijet dovoljno prestraši i nemaš nekoga tko bi te čuvao u tom vanjskom svijetu, poželiš se vratiti u svoju sobu. U svoja četiri zida i svoju tminu, gdje si barem malo sigurniji. Ali tvoje sobe više nema, već si daleko od nje. Od barem neke sigurnosti. Sad si prepušten svijetu. Na njegovu milost i nemilost.

Šećeš tim svijetom i u licu svakog čovjeka vidiš podmuklost. I to te straši. Usput tražiš sklonište za sebe u kojem ćeš se osjećati sigurno. Ali nikako da dođeš do one sobe gdje si bio u početku. U tebi je tjeskoba. Žudiš za sigurnošću, ali nje nema. Još uvijek te okružuju ljudi. U njima vidiš patnju i bol svijeta. Ali nema nikoga da to smiri. Da prestane ta bol i patnja svijeta ucrtana u lica običnih ljudi. Samoća me okružuje. Nema mog spasa koji tako jako želim.

Oko tebe sami zombiji, zarobljene duše u tijelu. I ti hodaš među tim ljudima, nekako si drukčiji. Svi te promatraju kao da si duh. I odjednom vidiš u pozadini svjetlost. Počinješ se osjećati više sigurno. Počinješ osjećati neku toplinu, kao da neko otključava tvoju dušu. Kao da se neko sprema ući. A ti si sve bliže tom svjetlu. Pitaš se je li to ona soba u koju si donekle siguran. Ili možda ona sigurnost za kojom žudiš još otpočetka... Svjetlost je sve jača. Ljudi te sve više promatraju i počinju koračati za tobom. Počinju žuditi za tobom. Žele te uzeti k sebi. Žele da ne dođeš do te svjetlosti. Ali ti se boriš i želiš tu svjetlost i ona ti je sve bliže... Oni te već love za ruke i sve više te privlače k sebi, ali ti se ne daš. Svjetlost je blizu.

Dolaziš do te svjetlosti. Svi ti ljudi su već na tebi ali ti u svjetlosti vidiš obris. Obris osobe uz koju si siguran. Ali ne možeš doći do nje. Ne možeš je uloviti. Ona je predaleko. Polako počinješ gubiti onu svjetlost koju si imao. Kao da su te svi oni ljudi dobili na svoju stranu. Ali sve se više bojiš. Više ništa nije sigurno. Mrak ti je potpuno prekrio dušu. Još malo i bit ćeš duša zarobljena u stranom tijelu...

Ona svjetlost se počinje udaljavati i sve je dalje... Nada se počinje gubiti ali ti se odjednom budiš u onoj sobi u kojoj si bio. Zapravo nisi ni izašao iz nje. Sanjao si ali još uvijek tama prekriva tvoju sobu. Izvana nema svjetlosti. Sve je tmurno i još tamnije. Sigurnost je nešto što je jako daleko. Ti si obavijen još većim mrakom i žudiš za onom svjetlošću i onim obrisom unutar svjetlosti koji ti je pružao ruku da te spasi. Da budeš siguran u zagrljaju i blizini te osobe. Ali toga nema. Sve si to sanjao, a ti onako jadan i sam. Opet se stopiš s tminom sobe. Nema nikoga da te primijeti i na kraju opet upadaš u san s nadom da ćeš opet sanjati i da ćeš uspjeti dohvatiti ruku koju ti je pružila sigurnost nečijeg zagrljaja.


20:49 | Komentari 104 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 20.01.2008.

MaJ bRzDeJ

sutra moj rođendan...da...21.041, to je moj dan...nemogu vjerovat da ču sutra navršit 15 godina...kak je to brzo prošlo...pa nemogu vjerovat...stvarno brzo...želim da mi puno ljudi čestita rođendan i neču napisat post dok nebudem imo 100 komentara...jučer je petra slavila rođendan u insideu...bilo je super...dobro društvo, dobra glazba....a petra je čak i plesala na biljarskom stolu...koja likuša...kak je ona luda..hehe...doma sam kao i obično morao biti u 11 sati...nadam se da ču kad napunim 15 moči biti duže..hih...pokušavam napisat neki post, a i sam vidim da nesliči baš ninašta...napiso sam tek 10-ak redova...mislio sam da ču imatibolju inspiraciju...pa eto...zahvaljujem se svima koji su mi komentirali,




Image Hosted by ImageShack.us


17:43 | Komentari 16 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 13.01.2008.

mrzim pisat naslove

Odlučio sam napisati post iako ni sam ne znam što da vam napišem... prilično sam razočaran, izgubljen, otuđen... ne znam ni sam što želim, ne znam što me zanima, ne znam odakle da počnem živjeti... jednostavno sam izgubljen...
Jučer je bilo koma vani, užas, najgora sub do sad.. i to samo zato što mi ju je jedna osoba sjebala...nadam se da ste se vi zabavili... kad već ja nisam..sutra idem u školu...do prije dva dana sam se tome veselio ali onda mi je nešto došlo u glavu, jedan glupi san i sve sam shvatio..., ne mogu opisat svoje trenutno stanje, samo želim biti doma sam i slušat glazbu uživati u miru... ne mogu više, dosta mi je svega, dosta mi je laži, dosta mi je ljudi koji se pretvaraju da su mi frendovi a nisu ni blizu...kad su samnom super se
ponašaju a kasnije me stalno ogovaraju i samo gledaju kako bi me osramotili, sjebali ili nešto treče...... dosta mi je svega jednostavno...
idem, nadam se da je barem vama dobro...
Dosta mi je svega i zivota u meni, dosta je lazi, prevara sad napokon odavde odlazim.


Previse boli
moje srce još uvijek je voli.

...jebiga....idem odavde fakat dosta mi je...


22:28 | Komentari 35 | Print | ^ | On/Off |

subota, 08.12.2007.

Moja nada

Kada gledam kako na nebu zvijezda pada,
U meni se budi nada,
Da će kako ta zvijezda umire polako,
Jedna druga zasjati isto tako jako!

Kako Sunce guta mrak,
I taman postaje zrak,
tako će sutra zasjati zora
I Sunce izaći iznad uspavanih gora!

I kada naša ljubav zamre zbog problema,
Kada izgleda da rješenja nema,
Nadam se da će u našim srcima zasjati ljubavi sjaj,
I da ćemo ponovno ući u naš raj!


11:20 | Komentari 59 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 30.10.2007.

žao mi je...

Žao mi je
Tek sad sam sve
O tebi naučio
Al najviše žao mi je
Zalud sam te učio
I da voliš do neba
I da praštaš kad treba

Šta sam to stvorio?
Za šta se borio?
Da njemu bolja vratiš se
On je to čekao
Ni hvala nije rekao

Šta sam to stvorio?
Za šta se borio?
Za poljubac i "laku noć"
I da pamtim bez sna
Tu našu zadnju noć

Žao mi je
Pale su sve
Maske tvoje prevare
Htjela si ljek samo za bol
Ali ne za zauvjek

Kad te on nije htjeo
Samo ja sam te smeo

Šta sam to stvorio?
Za šta se borio?
Da njemu bolja vratiš se
On je to čekao
Ni hvala nije rekao

Šta sam to stvorio?
Za šta se borio?
Za poljubac i "laku noć"
I da pamtim bez sna
Tu našu zadnju noć

Šta sam to stvorio?
Za šta se borio?
Da njemu bolja vratiš se
On je to čekao
Ni hvala nije rekao

Šta sam to stvorio?
Za šta se borio?
Za poljubac i "laku noć"
I da pamtim bez sna
Tu našu zadnju noć


I da pamtim bez sna
Tu našu zadnju noć

Image Hosted by ImageShack.us


19:51 | Komentari 67 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 17.10.2007.

bez naslova...again...

Katastrofa...ujutro zima...ubundam se...
obučem debelu zimsku jaknu i onda
popodne...kad idem doma 20 stupnjeva
i moram nosit jaknu u ruci...jebes takvo
vrijeme...super...ni danas nisam dobio
nijednu jedinicu...samo...5 i tri iz
njemačkog...jeea, na svu sracu nije
pitala engleski, a trebala je obadva sata.

..........weeeeeeeeeeeeeeee................


Onda jučer poginuo Toše...a jebiga...
..........tako mlad, a tako mrtav............
a lik je bio zakon bas je dobro pjevo,
bio je kralj balkana...pjevač anđeoskog
glasa...to kazu na TV-u...neznam više
što da pišem...samo da do kraja tjedna
ne dobijem nijednu jedinicu i da u subotu
smijem u grad...to bi bilo super...jeeea...

Image Hosted by ImageShack.us

Tko sam ja?Slojevita sam osoba,
to priznajem. Imam puno maski
nastalih kako bih se mogao

prilagoditi bilokome. Kakvo god
društvo bilo naći ću neku od

svojih maski, malo je dotjerati
i uklopiti se. To su činjenica,

a ne neko moje puko hvalisanje.
Što se krije ispod svih tih slojeva

i maski? Krijem se ja. Lice moje
duše je blijedo jer pati od
nedostatka svjetlosti.


Image Hosted by ImageShack.us


14:01 | Komentari 41 | Print | ^ | On/Off |

petak, 12.10.2007.

moji jadi...

Ljudi moji ekonomska škola je
teža nego što sam mislio...puno
teža...kome got se neda uciti...
a želi upisati u ekonomsku...
preporučujem vam...nemojte...


Meni bas i nije dobro krenulo...
ako čemo bit iskreni, grozno mi
je krenulo...ljepo ja odgovaram
informatiku i dobijem šulju
onda pišem matematiku i dobijem
pogodite šta...opet
sve sam znao...umijesto minusa
stavim plus u sva tri zadatka i
ttpsva tri su ispala kriva....katastrofa!!!


Onda me stara Zelička pita hrvatski...
naučim 7 pjesama od osam i ona me
pita tu osmu i ja kazem šta znam i nije
joj bilo dosta i da mi šulju
a več sam dosadan s tim izrazom...
necu u ovom postu vise to spominjat
zato sto ih vise nisam ni dobio...



Jedno vrijeme sam planiro ispisati seiz ove skole i prebaciti u veterinarskog tehnicara
...to mi je zanimljivo ali glupo je što
bi moro putovat...zadnja tri dana učim
ko lud od tri do 5 sati dnevno i sve ću
ispreviti i sve će biti ok...što znači...
neču se ispisati!!!


BTW:
mislim da ću napraviti vodoo lutku
za zeličku....joooj ak upalali mučit
ću ju svaki dan...jooj to bi bilo ljepo...
već imam recept...trebam vidit jel sve
oke...u zadnje vrijeme me jako počeo
zanimati vodoo.


Image Hosted by ImageShack.us


20:23 | Komentari 35 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 01.10.2007.

Kako izluditi starce...

1. pratite ih svugdje po kući
2. počnite lajati svaki put kada izgovore vaše ime
3. pravite se da imate amneziju
4. pričajte unatrag
5. zabijaj te se u zidove
6. kažite im da se nošenje odjeće protivi vašoj vjeri
7. upadnite im u 4 ujutro i kažite "dobro jutro, sunašce!"
8. zarokčite svaki put kad se smijete, a onda se nasmijte još jače
9. govorite sve riječi iz filma
10. išćupajte im pramen kose i zavičite "DNA! "
11. nosite naljepnicu " I m retard !"
12. pričajte s olovkom
13. imajte 20 zamišljenih prijatelja i pričajte s njima CIJELO vrijeme
14. pokušavajte se popeti na zidove
15. vičite u javnosti " ne mama, neću te opljačkati!!"
16. zabijte si olovke u nos i oči
17. neko vrijeme palite i gasite svijetlo, a onda kažite " aha sad kužim"
18. jedite kosu
19. primite ih za ruku i prošapčite " I see dead people!!"
20. dok se tuširate ili kupate, vičite "davim se !!"
21. na sve što vam kažu uzvratite "lažljivče"!
22. pravite se da ste telefon
23. pokušavajte plivati po podu
24. kucajte im na vrata cijele noći


21:21 | Komentari 25 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 24.09.2007.

NePrEkINuTe BoLi

Tuga, očaj. Tek dio srca mog
Dio koji je pripadao tebi.

Sjećam te se, tvoga tijela
koje je poput ruže što stoji
na jutarnjoj svježini obasuto

rosom. I volio bi da se vratiš
da uzmeš ono što ti pripada
da budeš dio
srca mog.


11:16 | Komentari 22 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 16.09.2007.

aaaaaaaaaa...sutra škola...a neda
mi se ić...još ujutro...joooj.u subotu
je u gradu bilo preeejeeebeno.vrijeme
je sporo prolazilo...kul...(cool)...danas
sam moro pisat zadaću iz matematike.
pisali smo inicialni sutra dobivamo
rezultate...šmrc...a valjda će bit dobro...

sutra jedva ćekam skolu...neznam zašt,
al tak svaki dan prije škole...al brzo će
me proć...ćim krenu testovi...hehe...novi
razred mi je ok...sve sam upozno...i
razred mi je puno bolji nego stari...neznam
više šta da pišem...pozzz...††‡‡††‡‡††‡‡
...btw...komentirajte me...††‡‡††‡‡††‡‡††



LJUDI MOJI,ŽIVOT JE KURVA,DOĐE I PROĐE...
ŽIVOT JE SAMO JEDAN I VALJA GA ISKORISTIT ŠTO JE MOGUĆE BOLje!!!


21:13 | Komentari 22 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 10.09.2007.

Četiri su se anđela noćas spustila sa neba,
da pogledaju kraljevstvo što su izgradili ljudi,
Bog ih je poslao, jer je mislio da treba,
pomoći onima koji postali su ludi.

Četiri anđela, na četiri strane svijeta,
spustilo je nebo nježno poput kiše,
da promijene svijet nakon bezbroj ljeta,
da bar jedan od njih o svijetu dobro piše.

Sinoć sam sanjao san o četiri sjene,
koje su sletile na ovaj svijet,
a da im pomogne, Bog je odabrao mene,
kao što pčela u letu odabere jedan cvijet.

Krenuo sam prema jugu,
anđelu što mi je najbliže,
ali on je upoznao tugu,
pa sad rane svoje liže.

Vidio sam bijela krila,
ali zaprljana blatom,
a gdje je nekad vjera bila,
leži srce probodeno zlatom.

Klečao je anđeo bijeli,
razočaran sa cijelim svijetom
i izrezan je bio cijeli,
jer za svako zlo se sjekao žiletom.

Potrčao sam da ga spasim,
ali umro mi je na rukama,
pa sam sklopio njegove,
da s molitvom ne ode u mukama.

Zatim sam krenuo prema zapadu,
da pomognem anđelu drugom,
ali čim sa neba padnu,
odmah se omotaju tugom.

Otišao sam do mjesta koje mi je glava snila,
ali ništa mi o njemu tamo nije kazalo,
pa sam pratio tragove odrezanih krila
i bezbroj mi je pera do anđela put pokazalo.

Njegova je zlatna kosa potpuno odrezana bila,
a njegove su meke ruke izbole mnoge igle,
sa nožem je netko odrezao bijela krila,
sa kojima je po nebu igrao svoje igre.

Bijeli se sjaj u oku pretvorio u ugljen,
plave su oči umjesto suza lile naftu,
čim je pao s neba taj je anđeo pogubljen
i samo sam ga nježno umotao u plahtu.

Zagrmilo je nebo i to Bog plače sa njim,
jer dvoje anđela nedostaje u raju,
svaki je od njih na Zemlji posto’ ranjiv
i živote kao smrtnici sada smrti daju.

Ako požurim još stignem spasiti ostatak,
ali tko zna kakva je tek njihova sudbina,
do sada sam na pomoći bio jako kratak,
ali zlo je more kojem ne zna se dubina.

Potrčao sam prema istoku što sam brže mogao,
da spasim trećeg anđela, da ga ne pojede groblje,
ali on je svoj život prejeftino prodao
i zaboravio Boga koji ga je poslo’ ovdje.

Pijan je od tuge povraćao u nekom kutku,
zaboravio je sve dobro što je donio sa sobom,
sva je vjera u njemu nestala u trenutku
i prekinula se veza koju je imao sa Bogom.

U što da vjerujem kad ni anđeli ne žele,
da se klanjaju onom koji im je dao krila,
puni su ljubavi, ali čim na svijet dosele,
postanu kao ljudi i zlo im teče ispod žila.

Njega sam ostavio, jer nisam imao snage,
da gledam čovjeka u kojeg se pretvorio,
htio je spasiti tolike duše nage,a
samo je svoju dušu nesreći otvorio.

Pobjegao sam od njega daleko prema sjeveru,
da pronađem zadnjeg anđela na svijetu,
da nekako sakrijem tu svoju nevjeru,
da njihovu žrtve ne pretvorim u štetu.

Ali kad sam stigao vidio sam što je bilo,
anđeo je ležao mrtav već neko vrijeme,
od njega je čitavo ostalo samo jedno krilo,
kojeg je ostavio kao poklon za mene.

Iako je bio zadnji na mom putu,
taj je anđeo na svijet stigao prvi
i sada je ležao mrtav u kaputu,
a njegovo su tijelo odavno progutali crvi.

Dugo se je borio protiv nepravde i boli,
ali nije uspio da spasi bezbroj duša,
dugo je svakom čovjeku govorio da ga voli,
ali nijedan čovjek nije htio da ga sluša.

Bog mi je tada rekao da će anđele oživjeti,
ako samo jedan čovjek svojim životom plati,
takvu ponudu rijetko koji smrtnik može doživjeti,
ali da spasim anđele, spreman sam svoj život dati.

Četiri nevine duše prema nebu će odletjeti
i tamo bi zauvijek i trebale ostati,
a ako opet i odluče na Zemlju sletjeti,
nikada više ljudi neće postati...


Image Hosted by ImageShack.us


21:26 | Komentari 45 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 09.09.2007.

Noć je....I vjetar. Pa
hodat cemo zajedno,
kroz maglu prljavog grada.

Nepoznate žene, vidis li?
Grle nepoznate muskarce.
Miriše na požudu.Životinjsku.

Prizori su stravićni, oronule
sjene propalih zivota, pijane
ceste....
glad, nemoc, jad, smrt...

Image Hosted by ImageShack.us


11:22 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

subota, 08.09.2007.

Da mi je samo na jedan sat letjeti,
uspeti se do nebeskih visina,
doletio bih do prozora tvoga,
da te vidim dok spokojno spavaš,
crne kose prosute po postelji bijeloj.
I ako saznam da bar ponekad me
sanjaš. Vratio Bogu bih krila,
potrebna više mi ne bi bila.

Da mi je samo na jedan dan biti
nevidljiv cijeli bih proveo uz tebe,
a da to ni ne znaš, slušao bih kako
u snu dišeš, saznao da li me ikome
spominješ, da li ikada o meni pišeš.
Postojim li u tvojim molitvama,
Il' barem psovkama i kletvama.

Da mi je samo na jedan tjedan
nestati, da zametne mi se svaki
trag, bi li uopće shvatila da me
nema, da li bi za mnom zaplakala,
i bi li mi kada se vratim, u zagrljaj
od sreće dotrčala, one slatke riječi
izustila, i nikada me više ne pustila.

Da mi je samo u ovom životu
biti tvoj…


16:27 | Komentari 31 | Print | ^ | On/Off |

nowa škola...swe nowo...

nowa škola...nowi ljudi...swe novo.
dvorana mala...jadna...jedwa swi
stanemo u nju.profesori...nemam
komentara...al samo ću reć da su
u lipnju bili bolji.puno je novih
predmeta.a jebiga...šta ćeš.....




većinu razreda sam upozno.mislim
da ćemo bit ok razred.najluđa u
cijelom razredu je cycy(adriana)
ona je baš zakon...luda...sjedim s
velijem.zasad mi je najteže
knjigovodstvo...al i to sam počeo
kužit...malo me strah matematike...
mislim da će biti preteška...ali valjda
ću se snaći nekako.probat ću češće
pisat postove.možda.komajte me...pozzz



Image Hosted by Image<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<table bgcolor=

Get this widget | Share | Track details


00:44 | Komentari 24 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

0